/ru/
ионизировать
/en/
ionize
склонение/спряжение слова
глагол| indicative. | ||||
|---|---|---|---|---|
| present | past | past frequentative | future | |
| 1p.sg. | jonizuoju | jonizavau | jonizuodavau | jonizuosiu |
| 2p.sg. | jonizuoji | jonizavai | jonizuodavai | jonizuosi |
| 3p.sg. | jonizuoja | jonizavo | jonizuodavo | jonizuos |
| 1p.pl. | jonizuojame, jonizuojam | jonizavome, jonizavom | jonizuodavom, jonizuodavome | jonizuosim, jonizuosime |
| 2p.pl. | jonizuojate, jonizuojat | jonizavot, jonizavote | jonizuodavote, jonizuodavot | jonizuosite, jonizuosit |
| 3p.pl. | jonizuoja | jonizavo | jonizuodavo | jonizuos |
| subjunctive. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | jonizuočiau | jonizuotumėme, jonizuotumėm, jonizuotume |
| 2p. | jonizuotumei, jonizuotum | jonizuotumėte, jonizuotumėt |
| 3p. | jonizuotų | jonizuotų |
| imperative. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | jonizuokim, jonizuokime | |
| 2p. | jonizuok, jonizuoki | jonizuokite, jonizuokit |
| 3p. | tejonizuojie, tejonizuoja | tejonizuoja, tejonizuojie |