/ru/
доказывать
/en/
argue
склонение/спряжение слова
глагол| indicative. | ||||
|---|---|---|---|---|
| present | past | past frequentative | future | |
| 1p.sg. | įrodinėju | įrodinėjau | įrodinėdavau | įrodinėsiu |
| 2p.sg. | įrodinėji | įrodinėjai | įrodinėdavai | įrodinėsi |
| 3p.sg. | įrodinėja | įrodinėjo | įrodinėdavo | įrodinės |
| 1p.pl. | įrodinėjame, įrodinėjam | įrodinėjom, įrodinėjome | įrodinėdavome, įrodinėdavom | įrodinėsim, įrodinėsime |
| 2p.pl. | įrodinėjat, įrodinėjate | įrodinėjote, įrodinėjot | įrodinėdavote, įrodinėdavot | įrodinėsite, įrodinėsit |
| 3p.pl. | įrodinėja | įrodinėjo | įrodinėdavo | įrodinės |
| subjunctive. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | įrodinėčiau | įrodinėtumėm, įrodinėtumėme, įrodinėtume |
| 2p. | įrodinėtum, įrodinėtumei | įrodinėtumėte, įrodinėtumėt |
| 3p. | įrodinėtų | įrodinėtų |
| imperative. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | įrodinėkime, įrodinėkim | |
| 2p. | įrodinėki, įrodinėk | įrodinėkite, įrodinėkit |
| 3p. | teįrodinėjie, teįrodinėja | teįrodinėjie, teįrodinėja |